Očekivano i od demografa već odavno prognozirano, popis stanovništva kojeg je objavio Državni zavod za statistiku pokazuje kako su negativni demografski trendovi nastavljeni. U Hrvatskoj živi nešto više od 3,88 milijuna stanovnika što je za oko 400 tisuća stanovnika manje od popisa iz 2011.
Uvidom u mjesta naše Općine, situacija nije puno bolja. Ipak, utjeha je kako je pad broja stanovnika u odnosu na ukpni pad u RH puno blaži i kako je u apsolutnim brojkama naša općina Lovreć uz Lokvičiće, u najmanjem padu broja stanovnika u odnosu na druge općine u Krajini. Ukupan broj stanovnika je 1431 što je 268 stanovnika manje u odnosu na 2011. godinu kada je popisano 1699 stanovnika. Na slici se mogu vidjeti podaci za sva mjesta Općine:
Na razini općina Imotske krajine podaci su ipak lošiji:
Grad Imotski ima 1452 stanovnika manje nego 2011. godine. Na području Grada Imotskog živi 9312 stanovnika, a 2011. godine taj broj je iznosio 10764.
Općina Podbablje i dalje je najmnogoljudnija imotska općina. U proteklih 10 godina ostala je bez 614 stanovnika. Trenutno u Podbablju živi 4066 stanovnika, a 2011. godine živjelo je 4680 stanovnika.
U Prološcu je čak 628 stanovnika manje. Godine 2011. je popisano 3801 stanovnik, a sada tek njih 3174.
U Runovićima je 1979 stanovnika, a u usporedbi s 2011. godinom, kada je tu živjelo 2416 stanovnika, bilježi se pad od 437 stanovnika.
U Zmijavcima obitava 1667 stanovnika, a 2011. godine je živjelo 2048, što je pad za 381 stanovnika.
Zagvozd broji 225 stanovnika manje. Tamo trenutno živi 963 stanovnika, a prije 10 godina živjelo ih je 1188.
Lokvičići imaju 680 stanovnika, a 2011. godine taj broj je bio 807, što je pad za 127 stanovnika.
U Cisti Provo živi 1895 stanovnika, a 2011. godine tu je živjelo 2335 stanovnika, odnosno 440 stanovnika manje.
Cjelovitu statistiku se može pogledati OVDJE.
BROJ STANOVNIKA U IMOTSKOJ KRAJINI od 1948. do 2021.
1948. 45341
1953. 45900
1961. 46149
1971. 47354
1981. 41496
1991. 39052
2001. 32379
2011. 29739
2021. 25167
Po završetku Drugog svjetskog rata broj stanovnika u Imotskoj krajini je rastao kroz četiri uzastopna državna popisa, od 1948. do 1971. godine. Od tada do danas, uočava se stalni pad broja stanovnika. Danas ih je 53,14 posto od broja koliko ih je bilo 1971. godine. U pola stoljeća zbog odseljavanja i sve starije dobne strukture stanovništva skoro je upola manje stanovnika u Krajini.
Nažalost, Raosovo “proročanstvo” zapisano u vapaju umirućeg don Pavla u slavnom romanu “Prosjaci i sinovi” se nastavilo ispunjavati:
Don Pava:
„E sinko moj, dolazi sedam mršavih krava misarskih. A uz sasušene krave i ljudska se srca sasušiše.“
(…)
Matan:
„Hoćeš reć, da će selo opustit?“
Don Pava:
„Ne selo, sinko moj, nego cijela krajina, cijela zemlja. Više od tisuću godina, živio je ovaj narod na ovom kamenju. I svaki kamen daklem, stoput krvlju omastio, ali se s njega nije dao. I Saraceni, i Tatari, i Turci, i Mlečani, i Nijemci, i Mađari, i svaki đava pakleni.
A narod stoji, krv svoju prolijeva.
Pa se iz krvi ponovo rađa.
I korijenje daklem, sve dublje u kamen pruža. Pa sada ga svojevoljno iz kamena čupa, a kada daklem, život počupa i sam će umrijeti. Ne daj mu da umre, ne daj da umre ovaj narod. Ne daj da žile čupa…“
Zamisliti nam se svima nad ovim riječima…
