Rođenje kao događaj sam po sebi je radostan događaj, nešto čemu se veselimo. U tom događaju prepoznajemo novi i mladi život. Stoga nam je lako veseliti se na Božić jer znamo da se radi o rođenju. Ali je Božić ipak jedinstven jer se u hladnoj betlehemskoj štalici te noći rodio Bog, rodio se Isus Krist. To je vrlo važan i izuzetan trenutak u povijesti spasenja ljudskog roda. Bog se poistovjetio sa čovjekom i kako Sveto pismo veli bio je nama sličan u svemu osim u grijehu. Tolika je Božja ljubav prema čovjeku. Upravo je Ljubav ta koju slavimo u ovo blaženo božićno vrijeme. Ona je najsnažnija emocija koju ljudi mogu pojmiti i osjetiti. Nju prepoznajemo u činu Božjeg rođenja i iz nje proizlazi sve ono što činimo vezano uz Božić. Bez Ljubavi svo blještavilo, svi ukrasi, bogata božićna trpeza i zajedništvo ne bi imali smisla. Sve bi to bilo isprazno. Ali je čovjek ipak svjestan Boga i onoga što predstavlja Božić, stoga i nije slučajno da se za Božić vežu najsvestraniji narodni običaji kao iskaz ljudske zahvalnosti za neprocjenjive darove ljubavi i mira koje svojim porođenjem nosi nama ljudima maleni Isus.
Vrhunac naše ljudske zahvalnosti Bogu očituje se u euharistijskom slavlju, svetom misom Ponoćkom. Na samom početku Ponoćke fra Zoran je u crkvu unio figuricu koja predstavlja novorođenog Isusa i Betlehemsko svijetlo koje u svakom smislu rasvjetljuje mrak. Misa, ali i općeniti nokturalni ugođaj te večeri zaista su bili spokojni i blaženi, a harno pjevanje okupljenih vjernika intenzivirali su osjećaj dostojanstva. Nakon mise Studenčani su jedni drugima čestitali Božić, kratko ostali u razgovoru i onda u miru krenuli svojim kućama.
Svim Studenčanima, ma gdje se nalazili, poručujemo: Na dobro vam došao Božić i porođenje Isusovo! Veselite se jer je k nama na svijet došao onaj koji će nas otkupiti i spasiti!