Nije visok, tko na visu stoji,
nit je velik, tko se velik rodi,
već je visok, tko u nizu stoji i visinom nadmaša visine,
a velik je, tko se malen rodi, al’ kad pane, golem grob mu treba.
Ivan Mažuranić
Studenačka osnovna škola počela je s radom 1867. odlukom godine odlukom carskog i Kraljevskog pokrajinsko-učionskog vijeća u Zadru. Bila je to PRVA pučka škola u Krajini i druga uopće, nakon one u Imotskom. Malena, neugledna, ali ipak škola. Skromnim i vrijednim radom prosvjetnih djelatnika od fra Anđela Udiljka pa sve do danas, iznjedrila je mnoge PRVAKE na svim mogućim poljima i razinama. Svećenici, književnici, umjetnici, inženjeri, sportaši, obrtnici i poduzetnici koje danas rado povezujemo sa rodnim mjestom u njoj su naučili PRVA slova. U ovih više od 150 godina postojanja i gotovo neprekidnog djelovanja (izuzetak čine razdoblja I. i II. Svjetskog rata) opismenila i oplemenila je tisuće Studenčana i mještana okolnih mjesta. Dala im je lakša i veća „krila“ za ugodniji i duži „let“ po čitavom svijetu, pa su mogli sigurnije poletjeti, među PRVIMA. Sa 150 godina na leđima i dalje je PRVA, stožerna kulturno-obrazovna institucija u Studencima. I nažalost, jedina javna institucija. Kao takva, davala je i daje pečat i identitet našem mjestu. I unatoč poraznim demografskim pokazateljima i povijesno niskom natalitetu, škola i dalje stvara PRVAKE te marljivo i odgovorno postavlja visoke ciljeve pred svoje đake kako bi što bolje usvojili sva ona znanja i vještine koje će im biti potrebne kroz život. Kad posjetite internet stranicu škole (os-studenci-skole.hr) moći ćete vidjeti koliko je aktivnosti, projekata i natjecanja u kojima sudjeluju učenici pored njihovih redovnih školskih obaveza i ni po čemu nećete moći zaključiti da je riječ o malenoj školi…
Studenci sa školom i bez škole ne mogu biti isti Studenci. Ne znamo kakva su vremena i mijene pred nama. Ipak, može li se zanemariti bogata prosvjetna povijest? Je li opravdano i dopušteno uštedama, reformama i politikama ugasiti svjetlo znanja koje je upalio fra Anđeo? Svakom Studenčaninu se zamisliti nad sudbinom naše škole. Povedimo zajedno brigu o tome da naša mala-velika škola poživi još mnogo ljeta i neka u ovom kontekstu po PRVI put ne bude PRVA…
