Kosidba trave u Studencima u davna vremena bio je jedan od težih poslova. Moralo se rano ustajati oko četiri sata. Neki su kosidbu počinjali i u tri ujutro. Jutarnji sati bili su najbolji za košnju, jer je obično bila rosa, a vlažna trava lakše se kosi. Nakon košnje trebalo je odmah razbacati travu kako bi se osušila, slijedio je odmor uz najslađu marendu u prirodi na livadi.Danima prije slušalo bi se otkivanje kosa.
Nije svatko znao dobro otkovati kosu. Dobro otkovane kose čule bi su u jutarnjim satima britkim zvukom kroz travu, a loše otkovana kosa bi vas dobro namučila.I danas se u Studencima kosi pravom kosom. Najviše mali i nepristupačni doci, mrginji i okrajci. Ujutro se čuje provlačenje brusa preko kose, stavljanje brusa u vodir i ponovno oštrenje. Nije bilo lako naoštriti kosu. Dan nakon kosidbe žene bi s grabljama i vilama okretale sijeno da se brže osuši, stavljale ga u kosu i kupile u naviljke. Tako osušeno stavljalo bi se u užad, vezalo dvouzice i u birmenjima nosilo do pojata.
Danas je drugačije. Na našim pribrdskim njivama (kose se od sv. Ante do sv. Ivana) čuju se traktori s kosilicama. Svaki od njih ima priključke za grabljačice, a nakon toga dolaze balirke i kupe sijeno u kvadrate od petnaestak do dvadeset kilograma. Tako prešano sijeno stavlja se u spremnike koji ne moraju nužno biti uz pojatu.
U ovim predjelima trava se kosi do blagdana svetoga Petra. Nakon toga se ulazi u Veliko polje koje se u dva do tri dana cijelo pokosi. Poslije blagdana svetoga Petra sva stoka mogla je nesmetano ići u polje na ispašu.
