Gotovo cijeli Studenci su zameteni snijegom. Snijeg je normalna zimska pojava svugdje u svijetu osim u Hrvatskoj gdje ga se prikazuje apokaliptično. Bombardirani informacijama: „odsječeni od svijeta“, „podijeljeni zadnji lijekovi“, „ambulante ne rade“,“nastava prekinuta“, „nema dostave niti će je biti“, „pažljivo trošite struju jer će nastati kolaps“ itd., kod ljudi se stvara panika i stanje koje je iracionalno.
U našem kraju se od pamtivijeka spremalo za zimu. Počinjalo se pripremom ogrijeva, svinjokoljom i kupnjom potrepština kao da će zima i zametenost trajati mjesecima. I nikome to nije bilo čudno. Danas je to smak svijeta, kataklizma, sudnji dan.
Ovo je samo razlog više da se upitamo koliki smo vjernici, što to u životu radimo i kojem cilju stremimo. Postali smo lakovjerni. Ne vjerujemo vlastitim očima. Više nam nije bitno je li nam cesta očišćena nego je li prije očišćena mome susjedu ne pitajući se je li on možda bolestan. Čišćenje cesta, dolazak struje mjerimo minutama i sekundama.
Olako sudimo ljudima koji se brinu za našu sigurnost. Dok smo mi u toplim domovima oni riskiraju svoje živote da bi nam očistili ceste i popravili struju na -15 i na orkanskoj buri. Normalno nam je da to netko drugi radi, a mi sami nećemo i ne želimo biti solidarni. Mi svi znademo što bi oni trebali, ali ono što bi mi trebeli, niti ne spominjemo. Red je da se pomolimo za njih i da im pomognemo zajednički.
Studenčani su oduvijek bili ljudi topla srca i solidarni. Pomoći drugima to smo naučili od kada smo prohodali. Radnik i putnik namjernik za nas je oduvijek bio svetinja. Neka to bude i danas. Uključimo se u akcije pomoći starim i nemoćnim ljudima. Pokažimo im da nisu sami. Unesimo tračak nade u njihov dom. To će biti nagrada koju nitko ne može platiti.
Kroz ova dva dana (7.i 8.2.) nadamo se očistiti sve ceste (Repinjavaču, Jurčeviće, Gradinu, Šakiće, Gutiće i Miljkovaču). Novi snijeg se najavljuje već za vikend. Ponašajmo se normalno i u skladu s prirodom po kojoj nam Bog šalje znakove. Naučimo se čitati ih!
