Na današnjoj priredbi djeca iz Osnovne škole Studence te njihovi nastavnici napravili su priredbu za pamćenje. Teško bi bilo izdvojiti koja je nastupna točka bila bolja.
Od onih najmanjih koji su pred ulazak u školske klupe na jesen recitirali svoje pjesmice i pokazivali sreću polaska u školu do nižih razreda koji su napravili festival Gange.
Višu su razredi pripremili odličan glazbeni ugođaj predvođeni svojom nastavnicom Marijom Marinković.
Svima se u ime djelatnika obratio ravnatelj Ante Češljar rekavši:„Dragi učenici, roditelji, poštovane kolege i dragi studenčani.Izobrazba donosi napredak, kulturu i civilizaciju, bez obzira na to što su uza nju katkada povezane i neke negativne natruhe. Zato se snaga naroda i razvijenost države mjeri prema stanju školstva. Hrvatska je dugo vremena bila pod tuđinskom vlašću kojoj je odgovaralo da stanovništvo bude nepismeno jer je tada lakše njime upravljati. Ako je i bilo škola (obično u gradovima) one su bile na tuđinskom jeziku, a ne na materinjemu. U takvim su uvjetima svećenici bili jedini prosvjetitelji, oni su otvarali nove škole i smanjivali nepismenost. Takvo je stanje vladalo i u Imotskoj krajini sve do druge polovice 19. stoljeća kada je otvorena druga osnovna škola u Krajini, i to baš ovdje na našim Studencima.Studenci su imali sreću da su prvo selo u Imotskoj krajini koje je dobilo javnu školu. Bilo je to godine 1867. kada je Ivan Udiljak na zahtjev Kotarskog školskog vijeća iz Imotskog otvorio u njemu prvu javnu mušku jednorazrednu školu. O početnim problemima škole, broju učenika, predmetima, školskim pomagalima i drugim pojedinostima nemamo nikakvih podataka jer je arhiv škole izgorio tijekom Drugog svjetskog rata. Što se onda zna? Zna se da je prvi učitelj bio Ivan Udiljak i da je škola otvorena Podgredom u privatnoj kući Babić-Antunović. Iz te je kuće škola poslije premještena na nekoliko lokacija u selu sve dok se godine 1936. nije izgradila dika i ponos sela ova školska zgrada.Kako sam već rekao zgrada je nastradala u II. svjetskom ratu točnije 1942. godine i tada škola na tri godine prestaje djelovati. Ponovno je otvorena 1945. godine ovog puta u Grpčevoj kući u Dvorinama. Zahvaljujući velikim naporima mještana, godine 1948. obnovljena je školska zgrada u kojoj se i danas održava nastava.Ovaj kratki povijesni pregled razvitka ove škole govori da imamo bogatu prosvjetnu tradiciju kojom se možemo ponositi i po čemu smo prepoznatljivi.
Ovakvim prosvjetnim postignućem mogle bi se dičiti i razvijenije sredine od naše.U 145 godina djelovanja kroz ovu školu su prošli i stjecali svoja znanja mnogi đaci koji su u nastavku školovanja postigli zavidne rezultate. To je najljepša zahvala osnivateljima ove škole, svim njenim nastavnicima i učiteljima, te učenicima i roditeljima koji su svi skupa pridonosili radu i životu najvrjednije studenačke kulturne ustanove.dao bog da tako bude i u budućeI. ZATO sretan rođendan studenačka školo stara“.
Ovogodišnja priredba jedna je od najbolje napravljenih do sada. U radu s djecom primjetno je napredovanje kroz glazbenu kulturu, pismenost, krasnoslov i učenje stranih jezika. Povodom Dana škole predstavljena je zastava i grb škole.
Osnovna škola Studenci jedna je od rijetkih škola koja ima svoju zastavu, grb i uglazbljenu himnu. Ravnatelj je posebnu zahvalnost za ovo izrazio nastavniku Željku Biliću-Centiću.
Svoje djelatnike kao i goste koji su nazočili priredbi ravnatelj je kao dobar domaćin pozvao na zajedničku zakusku i druženje.Najiskrenije čestitke povodom Dana škole od uredništva portala Studenci!
