„Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!“

Nedjelja, 23. lipnja 2013. ostat će u pamćenju mnogim Studenčanima koji su prisustvovali župskoj sv. misi. Uvijek smo radosni, ponosni i uzbuđeni kada se u Studencima proslavlja sakrament vjenčanja. Ovo vjenčanje je bilo posebno i nesvakidašnje.

Velikoj većini prve asocijacije vezane uz vjenčanje su bajkovite vjenčanice, cvijeće, bjelina, skupocjena odijela i automobili, glazba, ples, prstenja i ostali vanjski znakovi kojima se vrlo svečano i pompozno slavi početak zajedničkog života dvoje ljudi. Nažalost, sve češće i „normalnije“ je da na tome sve ostaje i prestaje. I koliko god se volimo smatrati ljudima modernog, ili bolje reći, postmodernog civilizacijskog dosega toliko nam je teško priznati kako svakim danom i sve više gubimo vrijednosti kojma smo poučavani i koje bi trebali i morali prenijeti na svoje potomke.  Vjenčanje je postalo samo sebi svrha, trend, luda zabava koju prekida pola sata čekanja ispred crkve. Tek oni malo svjesniji i savjesniji toga dana drže do onog bitnog u čitavoj priči: sakramenta, vidljvog znaka koji pruža nevidljivu milost.

Na svu sreću, postoji pregršt primjera koji pokazuju pravi put. Put koji moramo slijediti. Upravo su nas na taj put podsjetili Nedo Šakić (Miljkov) i odabranica mu Marka. Oni su ove nedjelje proslavili 50 godina zajedničkog života, 50 godina katoličkog braka, pola stoljeća ljubavi, truda, altruizma, onog čega nam danas najviše nedostaje, žrtvovanja vlastitog sebe poradi drugoga. Troje djece i pregršt unučadi. Može li tko poželjeti nešto više?

Oni stariji među nama se dobro sjećaju kako je bilo živjeti početkom 60-ih godina prošlog stoljeća. Bez struje, telefona, mobitela, televizora, računala i društvenih mreža, vodovoda, automobila. Tko bi se od današnjih mladića i djevojaka usudio izići iz svoje zone komfora poradi višeg cilja na kojeg smo pozvani? No to nije pokolebalo mlade ljude tog vremena, radom i trudom svojih ruku stvorili su život sebi i svojoj djeci. To su pobjede skromnih, vrijednih i nadasve hrabrih ljudi nad teškoćama tog vremena. Uzorâ i primjerâ imamo napretek.

Povodom obnove zavjeta Nede i Marke sv. misu je predvodio fra Jakov Udovičić, Markin brat, pred kojim su i obnovili prije pola stoljeća dane zavjete. Prigodne darove su poklonili fra Jakov i Ivan Udovičić, Markina braća te kćer Zdravka u ime djece. Slavlje se nastavilo kod obiteljske kuće uz  mnogobrojnu rodbinu i prijatelje.

Na samom kraju: kad ih sretnete, čestitajte, no nemojte ih pitati jesu li stavili slike na fejsWink

Još jednom čestitamo mladencima zlatni pir, molimo za dug život i novo dijamantno slavlje!