U prigodi misnih čitanja na blagdan Svih Svetih nikako nam ne može promaknuti osam blaženstava. Liturgijski nam ovaj blagdan stavlja na razmišljanje povezanost zemlje i neba, molitve po zagovoru naših svetaca prema Bogu. Svecem se ne rađa, svecem se čineći dobra djela se postaje. Kada smo sami, napušteni i kada se nađemo u vrtlogu života i ovozemnih nevolja zazivamo svece da nam isprose molitve. Na današnji dan molimo se svima nadajući se čineći dobro da nam se dobro i vrati. Slabi, kakvi zapravo i jesmo izlaz iz životnih poteškoća tražimo kroz molitvu. Današnje Evanđelje i župnik fra Dano su nas kroz osam blaženstava na to upozorili. Gradimo li na njima našu budućnost zapitajmo se svaki pojedinačno.Hrleći danas k,svetoj misi sigurno smo o tome razmišljali.Dan poslije spominjemo se naših vjernika pokojnika. I kao što Job reče:”O kad bi se riječi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrd urezale;kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vječan u stijenu uklesale! Ja znadem dobro:moj izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići:iz svoje ću puti tada vidjeti Boga. Njega ja ću kao svoga gledati.“Slavljenjem svete mise i molitvom Odrješenja kroz Središnjeg križa na groblju stotine vjernike razmilili su se po grobovima svojih predaka noseći cvijeće, paleći svijeće i moleći za njihove duše.Bila je ovo prigoda još više i tješnje se vezati sa svojim vjernim pokojnima. Znak da ih nismo zaboravili pokazali smo i danas dolazeći na njihova vječna počivališta gdje ih je Gospodin umio vodom krštenja i očistio ih do kraja u samilosnoj ljubavi. Neka počivaju u miru božjemu
