Na današnji dan, 2. ožujka 2014. našoj župi se pridružio novi, makar bi bilo ispravnije reći kako se vratio njen stari član, don Jakov Cikojević. Do danas je sa Studenčankama i Studenčanima bio zajedno u molitvama, a od danas pa nadalje prisutan će biti i duhom i tijelom. Nakon 40 godina službovanja u domovini i inozemstvu došlo je vrijeme za odmor. Na vlastiti zahtjev i dozvolom crkvenih vlasti svoju zasluženu svećeničku mirovinu uživat će u Musincu, u svojim Studencima.
Na početku župske sv. mise koju je predvodio upravo don Jakov, na početku sv.mise u ime svih Studenčana ga je pozdravio župnik fra Danko, zaželjevši mu toplu dobrodošlicu riječima: “Tvoj duh optimizma i pastoralna radišnost će našem mjestu dati novu dimenziju, osobito kad je riječ o djeci, mladeži i mladim obiteljima. Poznata je izreka koja veli kako u mirovinu ne idu oni koji su Kristovi svjedoci. U to ime neka te Bog poživi i blagoslovi! Dobro nam došao!”
Vidno ganut don Jakov se obratio studenačkim vjernicima:
“Dragi moji Studenčani, dragi članovi crkvenog zbora sv. Ilije, draga remetska obitelji, dragi ministranti! Nakon točno 50 godina, sa 15 godina života, od kada sam po pozivu Isusa, Sina Božjega, pošao u sjmenište, a nakon toga i na Bogoslovni fakultet, te nakon 40 godina svećeničke službe, evo me natrag na svoje rodno ognjište. Svo vijeme ste mi bili u srcu i duši, a napose u mojim molitvama. Iako sam u miru, moja narav je takva da nikada ne mogu biti potpuno miran. U miru s Bogom i ljudima, ali nipošto miran kad je riječ o radu u pastvi. Tu ću pokušati biti maksimalno aktivan, pomažući u svako doba i na svaki način studenačkom fratru. Oni koje me poznaju dobro znaju kako sam u svakoj župi u kojoj sam službovao što obnovio, što sagradio crkve, župne kuće, kapelice, bez obzira što sam zatvaran od strane tadašnje komunističe vlasti zbog svoje vjere i hrvatske nacionalne svijesti. Danas, po prvi puta nakon 1974. godine i svoje prve svete mise, slavim kao umirovljeni svećenik župsku sv. misu zajedno s vama. Iako sam u ovoj crkvi više puta slavio sv. mise, ova današnja mi izgleda kao ona otprije kojih 40 godina. Prošle nedjelje, u posljednjoj propovijedi župljanima Zagvozda, sam svima zahvalio jer sam u mnogima naišao na Šimune Cirence i upoznao tolike Veronike koje su mi pružile rubac. Dragi moji Studenčani, nadam se da ću i među vama ovdje na Studencima, ako mi ustreba, ako padnem ili klonem, osjetiti ruku pomoćnicu, ruku razumijevanja, široko srce, osjetiti da ste pravi Kristovi učenici, kao onaj Samaritanac, Šimun Cirenac i Veronika.
Ovu sv. misu prikazujem na čast Trojedinoga Boga, Blažene Djevice Marije i studenačkog zaštitnika Sv. Ilije, da nad svima vama Studenčanima, ovdje, diljem naše Hrvatske i tuđega svijeta, bude Božji blagoslov, svim našim pokojnicima dade vječni mir.”
Dragi don Jakove, dobrodošli natrag u svoje Studence, na svoje ognjište. Neka se vatra s tog ognjišta još dugo ne ugasi, neka se rasplamsa i gori još jače i svijetli još dalje. Neka razgoni tminu još dugo godina. Studenački puk je oduvijek slijedio i bio uz svoje pastire. Radujemo se vašem povratku i želimo Vam pregršt dobre volje, zdravlja, mira i Božjeg blagoslova.
