Topli, sunčani i duži dani sa sobom su donijeli i prve glasnike proljeća. Ljubičice, jaglaci, visibabe, kaćuni, maslačci, tratinčice i drugo proljetno cvijeće su postali neizostavan dio inventara svake livade. Uz svaki puteljak ponosno se uzdižu i svakom prolazniku daju do znanja: Stiglo je proljeće! Procvali su drijenci, trešnje, rašeljke i mnoge druge pitome i divlje voćke. Vrijeme je za cvat. Svakim danom šuma postaje sve zelenija i uskoro će biti obučeno u novo zeleno ruho. Marljive pčele odavno obilaze mirisne cvijetove i prikupljaju pelud i nektar kojeg će ugraditi u med. Priroda se budi, sve postaje ljepše, ugodnije i raskošnije.
Kao da je sve živo uz takvu sliku. Čak se i one stare, urušene kuće i pojate, solari i suhozidi doimaju puno životnijima nego inače. Pjev ptica ne prestaje, čak ni za vrijeme noćnih sati. Počinak je iza njih. Potrebno je podići mlade, osigurati im hranu i zaštitu i onda ih pustiti u nebeski let.
Kukci i gmazovi su iz zimske sjene izišli na toplu zemlju i usporeni podižu svoju tjelesnu temperaturu te će uskoro punom snagom krenuti u potragu za hranom.
I čovjek se pokrenuo. Vrijeme je za proljetne radove u vrtovima i na njivama. Potrebno je posaditi krumpir i drugo povrće. Prije toga, potrebno je obraditi zemlju i nahraniti ju kako bi urod bio veći i kvalitetniji. Uskoro će krenuti i prva košnja, čim trave dovoljno izrastu. Zrak je još uvijek svjež ali se u njemu osjete mirišljave note procvalog cvijeća. 
Života je napretek.
Kad bi još samo i mi krenuli za ovakvim primjerom prirode…
