Dana 22. srpnja 2018. na župnoj svetoj misi šesnaeste nedjelje kroz godinu prvu đakonski nastup u rodnoj župi imao je don Marko Trogrlić na svetoj misi koju je predvodio fra Ivica Udovičić. Na početku misnog slavlja fra Ivica je pozdravio sve nazočne, a posebno don Marka kojemu je ovo prva propovijed u rodnoj župi nakon đakonskog ređenja.
U svojoj je propovijedi don Marko naglasio kako živimo u vremenu u kojem se cijeni i vrednuje samo i uglavnom uspjeh. Stoga je nemali broj i onih koji Isusa Krista predstavljaju kao onoga kojemu je samo bitan uspjeh. Pa tako u kontekstu apostolskog djelovanja mnogi misle i naučavaju kako je Isusu bio bitan broj onih na koje su apostoli djelovali i njihov uspjeh. No, naš Isus, naglasio je don Marko, nije takav. Naš Isus je pun suosjećanja, brige, pažnje, finoće. On zna što znači biti umoran, iscrpljen. On zna da život nije uvijek lagan već pun briga. Zato kaže idite i vi u osamu molitve kako bi pronašli Krista. I mi možemo od svih naših tereta otpočinuti samo ako se poput apostola okupimo u Isusovoj prisutnosti jer jedino Isusova blizina odmara. Zato kao vjernici trebamo tražiti Isusovu blizini i u sakramentima i u molitvi svakoga dana. Oni koji kažu da je molitva gubitak vremena su u krivu, to su lažni učitelji. Takav nauk je stranputica u rastu vjere jer je molitva najbolje iskorišteno vrijeme. Pa nam je don Marko ispričao crticu iz života sveta Majke Terezije koja je sa svojim sestrama provodila dugo vremena u molitvi, a naročito pred Presvetim, svakodnevno sat vremena. Nakon što su joj prigovarali da iziđe iz samostana na ulice, da konkretno djeluje, da je molitva gubitak vremena, saslušala ih je i nakon toga tom satu vremena nadodala je još jedan sat jer je znala što znači biti u Isusovoj blizini, što znači snaga molitve. I mi moramo mijenjati navike i ne prigovarati onima koji provode vrijeme u molitvi. Moramo učiti od onih poput Majke Terezije. Današnji psalam, rekao je Don Marko, govori o Dobrom pastiru, a ono što nas privlači Dobrom pastiru je njegovo Presveto Srce. To je ono što čitavo čovječanstvo privlači. Pred njegovim Srcem nitko ne može biti indiferentan, to je Milosrdno, Dobro Srce. Srce koje se sažaljeva nad svakim čovjekom, koje vodi brigu o nama, to je Srce koje ljubi čovjeka koje se brine za nas. I zato je misija današnje Crkve navijestiti Milosrdnoga, Dobroga Boga, koji je Dobar Pastir u kojega možemo imati povjerenje i povjeriti mu sav svoj život. Isus Krist je onaj o kojemu govori drugo čitanje. On je Mir i po snazi njegove Muke i uskrsnuća postajemo novi ljudi. Mi smo braćo i sestre stado koje čezne za Dobrim Pastirom. Trebamo nastojati da i naš život bude život ljudi po Isusu Kristu otkupljenih, ljudi koji su autentični-pravi kršćani, koji žele otkloniti sve prepreke na putu sjedinjenja s Isusom. U tom smislu trebamo odgovoriti na pitanje što je ono što me dijeli od Isusa? Što predstavlja prepreku? Riječ je o grijehu kojeg trebao ukloniti iz naših života, napose u sakramentu svete Ispovijedi. U tome nam može pomoći molitva Blaženoj Djevici Mariji, koja je ponizno sav svoj život položila u Božje ruke, čiji je život bio potpuno predan Bogu, koja je bila uz svog Sina do smrti na Križu. Neka nam ona bude pratiteljica i zagovornica na putu otkupljenja. Cijelu propovijed možete poslušati na ovoj poveznici.
Na kraju se fra Ivica zahvalio don Marku na nadahnutim riječima u svoje osobno ime, u ime župnika koji je kum na mladomisničkom slavlju fra Ignacija Sladoje u Sinju te cijele župne zajednice. Prije blagoslova don Marko se obratio svim župljanima te istaknuo kako je posebno radostan što je upravo na današnji dan njegovo prvo obraćanje svojim dragim Studenčanima. Naime, prije 31 godinu na današnji datum vam je prvu đakonsku propovijed održao fra Ivica, a kako kaže naš župnik fra Zoran Gospodin nas neprestano iznenađuje, tako se evo i ja danas obraćam vama dragi moji župljani. Ono što vam želim reći jest da Bog svakog čovjek vodi na svojstven način, nekoga ovako, nekoga onako. Ali ono što je važno bili službenici Crkve, bili vjernici u sakramentu braka jest da živimo u vjeri, nadi i ljubavi. Svako zvanje je plod vjerničke zajednice. Svako zvanje je plod molitve i nas ovdje i onih koji su u Kraljevstvu nebeskom. Ja sam izrastao iz ove vjerničke zajednice. Ovdje sam primio ono što je svakom čovjeku najvažnije. To je Sveto Krštenje, Sveta ispovijed, Pričest i Krizma. Iako kažu da sam odavde otišao, ja kažem da nikad odavde nisam otišao. Ovdje su moji korijeni i sve ono što mi je drago. I ono što vas molim jest da me pratite molitvom ne samo da ostvarim cilj kojim sam se uputio nego još više da ja i svi ostanemo vjerni Crkvi. Ako sačuvamo vjeru i vjernost nema straha za budućnost našega naroda. Cijeli pozdravni govor poslušajte ovdje.
Gromoglasni pljesak i suze radosnice na licima svih nazočnih pokazali su oduševljenje i zahvalu Gospodinu za još jedno duhovno zvanje u našoj župi. Nakon blagoslova i završetka misnog slavlja nastavljeno je radosno druženje na Franjevačkom trgu.
I u vaše molitve, dragi posjetitelji naše stranice, preporučujemo sve naše studenačke svećenike, časne sestre, đakona don Marka, bogoslova Mirka Šakića i postulanta Matu Šakića.
Neka je hvala i slava Gospodinu!
Marko TROGRLIĆ rođen je 19. svibnja 1972. u Zadvarju, u katoličkom braku kršćanskih roditelja Stipana i Ive rođ. Ljubičić. Kršten je 11. lipnja 1972. u rodnoj župi sv. Ilije Proroka u Studencima, Imotska krajina, gdje je također primio i sakramente sv. Pričesti i sv. Potvrde. Studij povijesti završio je na Sveučilištu u Beču, gdje je i doktorirao (2001.). Studij kršćanske filozofije kao student-laik završio je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu (1997.), a studij teologije na Papinskom Sveučilištu Svetog Križa u Rimu (2002.).
Kao Bogu posvećeni laik u svijetu po uzoru na blaženog Ivana Merza djelovao je u apostolatu u svijetu, s vjernicima – laicima, napose s obiteljima i mladima (tjedni katekizamski i molitveni susreti, duhovne obnove i duhovne vježbe itd.), istodobno profesionalno radeći kao profesor moderne i suvremene povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu. Tomu Odsjeku bio je pročelnikom, a vršio je i službu dekana Filozofskog fakulteta u Splitu u dva mandata (2009.- 2013.), bio član Senata Sveučilišta u Splitu i predsjednik Dekanske konferencije Filozofskih fakulteta u Republici Hrvatskoj.Trenutno je u zvanju je redovitog profesora hrvatske i svjetske moderne i suvremene povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu.
U Papinskom Kanadskom Zavodu (Ponitificio Collegio Canadese) u Rimu, koji, osim što je Zavod u kojemu borave svećenici – studenti koji studiraju na papinskim rimskim sveučilištima, jest i ustanova za odgoj i formaciju svećeničkih kandidata, pod vodstvom o. Érica Sylvestre (PSS), rektora spomenutog Zavoda, primio potrebnu formaciju predviđenu za kandidate za primanje svetih redova. Tijekom boravka u Kanadskom Zavodu u Rimu, na Papinskom Sveučilištu Svetog Križa apsolvirao je studij licencijata iz liturgijske teologije te je pri Apostolskoj penitencijariji pohađao i predavanja na tečaju o sakramentu sv. ispovijedi – „foro interno“ (tzv. Ad audiendas confessiones) , a na Papinskom Sveučilištu Svetog Križa pohađao je i predavanja iz propovjedništva.
