Od kada se prikazuju demografski podaci u Republici Hrvatskoj a toj u zadnjih stotinjak godina 2014. godina bila je najgora u hrvatskoj povijesti u broju rođene djece. Rođeno je točno 31.930 djece.
Zabilježen je najmanji broj rođene djece, jedna od najnižih stopa sklapanja brakova i uvjerljivo najviša stopa razvoda. Od sredine 80-tih godina u Hrvatskoj se rađa trećina manje djece na svakih 1000 stanovnika, sklapa se upola manje brakova te ih se dvostruko više razvodi.
Ova 2015 godina još je gora što se vidi iz podataka u prvih deset mjeseci. Hrvatska u prvih deset mjeseci ima čak 1.310 manje rođene djece nego katastrofalne 2014. godine. To je jadno i tužno.
Pad ili recesija u broju rođene djece ove godine čak je 4% manja u odnosu na prošlu godinu koja je bila rekord s najmanjim brojem rođene djece u povijesti.
Prošle 2014. Godine bilo je 43.416 umrlih, a ove 2015. Godine u prvih deset mjeseci 47.100 umrlih, što je rast mortaliteta od visokih 8,5% u jednoj godini!!!
To znači da se stanovništvo prirodnim putem u samo deset mjeseci prošle godine smanjilo za više od 15.000 osoba-grad veličine Trogira, Sinja ili Rovinja.
Iako u Hrvatskoj raste udio djece rođene izvan braka, (taj se dio udvostručio u odnosu na 2000. godinu te iznosi 1,4 %) brak je za većinu parova preduvjet za rađanje djece. Budući da se u brak stupa sve rjeđe i sve kasnije, sve kasnije se rađaju i djeca. U 2014. godini je prvi put više od polovice svih žena koje su rodile bilo u kategoriji „starijih rodilja“, odnosno starijih od 30 godina. Njihov se udio udvostručio u samo dvadeset godina.
Tri posto rodilja prešlo je 40-u, što je trostruko više od udjela koje su činile 1990. godine. Prosječna dob prvog poroda iznosila je 28,4 godine ( pet godina više nego 1985.), što je samo nekoliko mjeseci više od prosječne dobi stupanja u brak (28,1 godina). Gotovo 90% žena koje su rodile u 2014. Bile su zaposlene ili su aktivno tražile posao, što je jedna od najviših stopa u EU. Isto tako, svaka treća rodilja imala je završenu višu školu ili fakultet ( u Zagrebu njih 47%), što je bitno više od prosjeka opće ženske populacije.
Ovo su strašne i zabrinjavajuće brojke.
Hrvatska je u Domovinskom ratu imala daleko više rođene djece. Samo radi usporedbe usred granata, rata i okupacije bilo je više rođenih.
1991-51.929; 1992-46.970; 1993-48.535; 1994-48.584; 1995-50.183; 1996-53.811;1997-55.501 …
A 2015?- 31.930 (XII/2015.)rođene djece. Ako tome pribrojimo više od sto tisuća iseljenih Hrvata trenutna slika u Hrvatskoj je poražavajuća.
U Općini Lovreć demografska slika je poražavajuća. U prošloj godini rođeno je 16 djece a umrlo 98. Od 98 umrlih 54 je izvan područja Općine Lovreć ali se tu pokapaju. Na području Općine registrirana su 143 muškarca iznad 25 godina sa minimalno završenom srednjom školom i riješenim stambenim pitanjem. Od 143 muškarca 98 je u radnom odnosu.
Dakle, ako se o ičemu u našoj Domovini treba pričati i ako se misli o budućnosti Hrvatske onda to nisu reforme već nacionalna demografska obnova.
I za kraj nešto o čemu možemo razmišljati iz riječi don Pavla iz Prosjaka i sinova od našega književnika Ivana Raosa:
„Pustoši…. Cijela krajina…cijela zemlja… Više od tisuću godina živio je ovaj narod na ovom kamenu i svaki kamen, daklem, sto put’ krvlju omastio. Ali se s njega nije dao… I saraceni i tatari i turci i mlečani i nijemci i mađari i svaki đava’ pakleni, a narod stoji… Krv svoju prolijeva, ali se iz krvi ponovo rađa korijenje, daklem, sve dublje u kamen pruža…. A sada ga, daklem, svojevoljno iz kamena čupa! A kada, daklem, žile počupa i sam će umrijeti! Ne daj mu da umre, ne daj da umre ovaj narod, ne daj da žile čupa..“
