Studenci se nalaze na sjevero-zapadnom brdovitom predjelu Imotske krajine. Na krovu Splitsko-dalmatinske županije i prosječnoj visini od 700 metara iznad mora. Udaljeni su dvadeset kilometara od Imotskog, četrdeset kilometara od Makarske, Sinja, a tridesetak kilometara od mora.
Površina im je 3679 ha od čega je većina (3622.90 ha) korisno tlo, oranice, vrtovi, voćnjaci, livade, pašnjaci i šume. Manji dio (56.19 ha) je neplodno tlo. Studenci imaju što manjih, što većih 39 naselja. Veći dio njih danas nema niti jednog stanovnika. Činjenica je da nas se premalo rađa i da je to gorući problem Studenaca, Hrvatske. Djeca su blagoslov i napredak. Oni naš kraj čine bogatim i moćnim. Bez njih će ovaj kraj opustjeti, nestati. Hoće li se to dogoditi, samo dragi Bog zna?Ljeto je uvijek prigoda evocirati uspomene na prošla vremena, biti dio onoga što su bili naši stari. Nadahnjivati se njihovom mudrošću, biti domoljubi kao što su oni bili i baštiniti njihovu tradiciju i kulturu. Ta veza na sreću postoji i danas kod većine studenčana.Generacije prije nas težile su i snivale o svojoj državi. Biti svoj na svome i graditi svoj dom po mjeri našega čovjeka. Nama se sve to dogodilo i danas se nalazimo pred zidom, pred rampom u kojoj više mjesta ima za apatiju, beznađe, pesimizam nego za pozitivno domoljubno i čovjekoljubno. Materijalno je iskvarilo sve i dotaklo se nas. Zašto su nam te tradicionalne i postojane vrijednosti preko noći nestale? Država nije ništa imaginarno. Državu čine ljudi, činimo je mi. Nitko neće doći od nekud s čarobnim štapićem dati nam rješenje i osigurati blagostanje. Mi sami moramo nastojati i ustrajati u želji da nama i našim generacijama bude dobro, bude bolje. Za ludu nam i kritike i negodovanja prema političarima, službenicima, svećenicima, profesorima, kada i sami znademo da sve što nosimo…polazi iz kuće. Bilo nam drago ili ne, priznali mi to ili ne za propast našega mjesta krivi smo mi sami.Danas je u svijetu normalno biti nacionalist, biti lokal-patriot. Voljeti mjesto u kojem si ponikao je prirodno i normalno. Zato čudi naš odnos prema mjestu koje je za nas …raj na zemlji. Svijet u kojem živimo ima svoje biološke ali i ekonomske zakonitosti. Ove potonje svakodnevno odašilju signale kako je na našem području puno toga ekonomski neopravdano. Siguran sam da će mnogi od vas reći: mi smo na granici, geostrateški smo jako bitno područje, uvijek smo bili na začelju, bivši sistem nas je zakinuo, uništio, država mora pomoći našem kraju itd…itd.Sve je to točno, da nije onoga ali…’!Škole ne mogu raditi bez djece. Doktori ne mogu raditi bez zdravstvenih kartona, općina ne može funkcionirati bez prihoda i sudjelovanja građana. Obitelji ne mogu bez posla. Pošta ne može bez usluga. Sve je to uzročno-posljedična veza.ŠTO NAM JE ČINITI?Dragi Studenčani, Kako je moguće da u našem mjestu imamo poštanski ured, a plaćamo u drugim uredima?Kako je moguće da organizirajući zabave, koncerte, izložbe u svome mjestu nemamo interesa pohoditi ih, a u druga mjesta hrlimo iako znademo da se na takvim mjestima događaju loše stvari, pa i po život opasne?Kako je moguće da u našem mjestu imamo zdravstvenu ustanovu koja brine i o onim najugroženijim skupinama ljudi, a mi zdravstvene kartone prenosimo u druga mjesta?Kako je moguće da djecu želimo ispisati iz naše osnovne škole i premjestiti ih u drugu?Kako je moguće da u svome mjestu imamo dućan, gostionicu a kupujemo u drugima po višim cijenama i lošijim uslugama?Kakao je moguće da imamo svoje pogrebno poduzeće, a koristimo druga?
Kako je moguće da imamo najbolji pršut, a kupujemo u drugim mjestima?Zašto desetljećima pričamo što bi trebalo urediti, očistiti, promijeniti, a vrijeme trošimo ne korisno? Bi li se to vrijeme moglo iskoristiti za čišćenje bunara, zidanje suhizdova, uređenjem putova, sječom šume, pošumljavanjem…? Mogli bismo ovako nabrajati u nedogled. No, istina boli. Zbog svega navedenog može nam se dogoditi zatvaranje: škole, pošte,općine,zdravstvene stanice.
Krivca ćemo brzo pronaći, ali ono što je ključ svega,sebe nećemo spomenuti.Kada bismo, svatko od nas slagali te male kamenčiće i činili suprotno stvorili bismo jedan lijepi mozaik u kojem bi se nazirao prosperitet. U suprotnom dosadit će nam ta druga mjesta i tuđe usluge. Da, ali može biti kasno.Ne zamjerite. Zdravi i veseli bili!
