Predragi studenački vjernici,
započela je korizma. Čista srijeda, odnosno Pepelnica početak je ovog liturgijskog razdoblja koje traje sve do Mise večere Gospodnje (Veliki četvrtak). Period je ovo u kojem vjernik uzlazi u dublju molitvu i ragovor s Bogom i na taj način priprema sebe za najveću radost koju kršćanin može na ovome svijetu iskusiti, a to je svetkovanje vazmenog otajstva, Kristove pobjede nad smrću. Da bi ta radost bila istinska, čovjek mora spoznati sebe i svoje slabosti, skrušenom ispovijedi priznati pred Bogom svoje grijehe i svoju dušu okrijepiti u svetoj Euharistiji Kristovim tijelom.
Uz milost molitve i svetih sakramenata pomirdbe i euharistije, vjernicima su u pokorničkom duhu korizmenog vremena kao osobite dužnosti stavljeni post i nemrs. A vrijedi istaknuti razliku između posta i nemrsa. Post znači da se u tom danu smije imati samo jedan puni obrok (do sita) i dva manja obroka. Vrijedi za katolike koji su napunili 18. godinu, pa sve do 60. godine. Ne moraju postiti trudnice, dojilje, bolesnici i oni koji se bave teškim fizičkim radom (prema potrebi). Nemrs nam govori da ne smijemo toga dana jesti meso, i vrijedi za katolike koji su napunili 14. godinu života. Crkva je odredila dva dana strogog posta i nemrs, a to su Čista srijeda i Veliki petak. Svaki ostali petak je nemrsan dan i treba se suzdržavati konzumiranja mesa (osim ako je svetkovina), ali se mogu imati redoviti obroci u danu.
Ali, nisu post i nemrs puko tjelesno odricanje, sadržavaju u sebi i dublju, duhovnu dimenziju, stoga pročitajmo što nam poručuje sveti Leon Veliki: Prihvatimo, dakle, ovaj svečani post marljivom pobožnošću i budnom vjerom. Slavimo ga ne praznim uzdržavanjem od jela, što ga često savjetuje slabo zdravlje tijela ili bolest gramzljivosti, nego širokogrudnom plemenitošću. Bit našeg posta nije u samom uzdržavanju od hrane i ne koristi uskraćivati hranu tijelu, ako srce ne ostavi nepravde i ako se jezik ne uzdrži od pogrde. Bit ćemo ne bez razloga izloženi kritikama nevjernika i naši će propusti naoružati jezike bezbožnika protiv vjere, ako postimo, a naš se način života ne slaže s čistoćom savršenog posta.
Za kraj ove objave, donosim korizmenu poslanicu blaženog Alojzija Stepinca iz 1946. godine. U ovoj poslanici blaženi Stepinac analizira čovjeka i čovjekov životni cilj, te daje smjernice kako doći do njega. Zatim uzima u razmatranje vjeru, vrijednost vjere u čovjekovom životu i na kraju koje su čovjekove dužnosti spram vjere. Trebamo uzeti u obzir i činjenicu da je 1946. godina godina početka preteške Kalvarije hrvatskog naroda u ateističkoj tamnici komunizma koju su na vlastitoj koži osjetili toliki Hrvati i vjernici, a među njima i blaženi Alojzije Stepinac. Molimo stoga, osobito, u ovoj korizmi da Svemogući Bog podari taj izniman dar milosti da se hrvatski mučenik Stepinac što prije ubroji među svece i svetice rimokatoličke Crkve na radost i veselje svih vjernika diljem Zemlje.
