Iznenadnom i tragičnom smrću, Studenčani su se danas oprostili od hrvatskog branitelja Tonća-Zrinka Udiljak. Generacija rođena 1965. Godine Tonća se sjeća kao vedrog, bistrog i nestašnog dječaka. S Tonćem se bilo teško nositi u jahanju ili nogometu.
U razredu je bio šarmer, drag, druželjubiv-kolega i drug kakvog rado imate pored sebe.No, kao i kod naših roditelja putovi su nam se razišli, a onda je došao Domovinski rat. Tonći nije nimalo dvojio već se odazvao zovu Domovine. Svaki rat ostavlja iza sebe materijalnu pustoš ali što je mnogo teže i duhovnu. Tonći je doživio i proživljavao strahote rata a te strahote su ga dovele i do prerane smrti koja je najteže pogodila njegovu majku Veru i brata Mirka.
Župnik fra Danko se dostojno oprostio koristeći tekst iz Knjige tužaljki:“ Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća! Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Boga dolazi. Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova! Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni. To nosim u srcu i gojim nadu u sebi. Dobrota božja nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
Dragi Tonći , mi koji smo te poznavali sretni smo zbog zajedničkih trenutaka, djetinjstva i mladenaštva. Teško ćemo zaboraviti naša prva kupanja na bazenu, jahanje kroz Aljevac, krađu prvih trešanja u babe Mile, naša praćkanja i našu Osnovnu školu. Sva su se ta sjećanja za trenutak vratila na tvome tužnome ispraćaju.
Neka tvojoj majci i tvome bratu bude utjeha da si bio ljudina i prijatelj koji je i kod domaćih zadaća prije pomagao drugome nego sebi. Nama, tvojoj generaciji ostat će žal što nam se nisi na našem zadnjem susretu pridružio a svi smo to željeli.Počivaj u miru i neka ti je laka studenačka i hrvatska zemlja!
