“Ak’ od Ante tražiš čuda, bič, smrt, tugu, on ustavlja,
Napasnika goni huda, bolne krijepi i ozdravlja.”
U utorak smo proslavili blagdan svetoga Antuna Padovanskog, jednog od najomiljenijih katoličkih svetaca, koji s pravom nosi naslov “svetac svega svijeta”. Proslava je započela procesijom za kipom svetoga Antuna oko Franjevačkog trga, za vrijeme čega su se pjevale litanije svetoga Antuna. Po povratku u crkvi započelo je sveto misno slavlje koje je predvodio don Jakov Cikojević u suslavlju sa župnikom fra Zoranom Jonjićem. U svojoj homiliji, don Jakov nam je ukratko prepričao život svetoga Antuna, od njegovog rođenja u Lisabonu u Portugalu, odlaska u sjemenište, najprije kod augustinaca, da bi pristupio franjevačkom redu nakon što je saznao za mučeničku smrt petorice franjevaca u Maroku. Kasnije se i sam odlučio za odlazak u Maroko, ali je nedugo nakon dolaska obolio, pa mu je savjetovano i naređeno da se vrati u Portugal. Međutim, Božja je volja bila da završi u Italiji zbog olujnog nevremena koje je brod, na kojem je bio sveti Antun, usmjerio prema Siciliji. Bio je izvrstan govornik i narod je rado slušao njegove propovijedi. Dobio je osobit zadatak da ispravlja krivovjerje koje je tada bilo iznimno rašireno u cijeloj Europi. Zbog svog talenta u govorništvu, istaknuo je don Jakov, Bog je učinio čudo i sačuvao od raspadanja jezik svetoga Antuna koje se i danas čuva u bazilici koja je njemu posvećena u Padovi. Međutim, ponovio je don Jakov više puta, iako je bio izniman govornik, Antun je bio i čovjek od djela, a to je i sam isticao, govoreći da se s riječi treba prijeći na djela, pa neka djela govore umjesto riječi. Na kraju mise, don Jakov je blagoslovio djecu, okupljeni puk i ljiljane u dječjim rukama.
Sveti Ante, sveče svijeta, moli za Studence i sve Studenčane, ma gdje se nalazili!
