Jučer, na blagdan Presvetog Trojstva, oprostili smo se od studenačkog svećenika don Ivana Bilića.
Oko devdesetak svećenika, đakona, bogoslova, kao i veliko mnoštvo vjernika došlo je odati posljednju počast svome bratu, svećeniku i prijatelju.
Misno slavlje predvodio je Splitsko-makarski nadbiskup msgr. Marin Barišić. U svojoj homiliji sve je okupljene podsjetio na značenje današnjeg blagdana i snažnu poruku koju nosi:
„Čovjek je, braćo i sestre, tajna! Baš kao što je i tajna koju u sebi nosi današnji blagdan Presvetog Trojstva. To je Tajna koja može rasvijetliti ljudski život. Stvoreni smo i povezani s tom Tajnom i nije nikakvo čudo da nas ona može protumačiti i ostvariti. A znamo da pred tajnom ne možemo puno govoriti. Pred tajnom se šuti. Tajna se može samo saopćiti, objaviti, očitovati. I to se dogodilo. Ova Tajna Boga, Tajna Presvetog Trojstva nam je objavljena. I upravo tajna našeg života izvire iz Tajne Presvetog Trojstva. Čim smo rođeni i kršteni obilježeni smo tom Tajnom u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Koji je događaj mogao započeti u našem životu bez Znaka križa? Svi ugovori, postavljanje temelja, slavlja, rođenja, oproštaji. I naš Ivan bilježen tom Tajnom zapravo je bio više tražen od te Tajne nego što je uzvratio toj Tajni. Bog nas toliko traži u svoju baštinu. Jer je čovjek Njegova najvrijednija baština. Toliko nas je vrednovao da je išao na križ iz ljubavi prema nama. Ivana je pronašla ta Božja ljubav na koju je on odgovorio i radi koje se i on darovao kako bi bio suradnik Božji. Bio je uključen u najvažniji plan, a to je odnos našeg života s Gospodinom. I Ivan je bio sredstvo približavanja Tajne Boga prema čovjeku. I nije bilo lako! Pogotovo ako se vratimo u okvir njegova vremena i prostora u kojem je djelovao. Uza sve žrtve Ivan je ostao vjeran svom Bogu, Kristu i Duhu Svetom. Radi toga je vrijedan našeg poštovanja i kao čovjek i kao vjernik i kao svećenik. Dragi Ivane, sad si na svršetku ovozemaljskog života. Vjerujemo da ulaziš potpuno u tu Tajnu. Neka ti je sretan povratak Ocu i željeli bi da te Gospodin za sve ono što si učinio primi ovim riječima: Slugo vjerni, uđi u radost Gospodara svoga!”
Don Ivan Bilić, sin pok. Ivana i pok. Kate rođen je na Studencima na Blagovijest 25. ožujka 1926. godine. Djetinjstvo i osnovno školvanje je proveo u svom rodnom mjestu i u Kukujevcima u Srijemu. U jesen 1938. nakon što je osjetio svećenički poziv prijavio se u splitsko sjemenište gdje je započeo gimnazijsko školovanje. Nastavlja školovanje na Visokoj bogoslovnoj školi u Splitu. Za svećenika je zaređen na blagdan Bogojavljenja 6. siječnja 1952. Imenovan je župnikom u Ričicama gdje je ostao 12 godina. Gradi i obnavlja crkvene prostore i obnavlja vjeru. Od 1964. do 1966. obnaša službu vicerektora Centralnog bogoslovnog sjemeništa, tajnika Visoke bogoslovne škole i prefekta u biskupskom sjemeništu. Od 1966. do 2002. don Ivan je župnik Aržana. Kroz čitavu službu izgrađivao je i obnavaljao crkve, župne kuće, kapelice. Za vrijeme Domovinskog rata prihvaćao je izbjegličke obitelji iz hrvatskih okupiranih područja u Srijemu. U više navrata prikupljao je pomoć stradalnicima i osobno je odnosio napotrebnijima. Živio je skromno, a bio je velikodušan i darežljiv prema drugima. Bio je pokretač različitih inicijativa za vjerski i kulturni boljitak svojih vjernika. 2002. godine razriješen je službe župnika i mirovinu provodi u Studencima gdje je bio ispomoć studenačkim župnicima sve do pred kraj svog života. Kad je počeo pobolijevati, trebao je stalnu njegu, pa je 1. veljače 2014. primljen u svećenički dom. Preminuo je u Gospodinu na Blagdan sv. Antuna.
Dragi don Ivane, neka dobri Gospodin velikodušno nagradi sva tvoja dobročinstva!
Počivao u miru!
