Ivan Babić nedavno je izdao novu knjigu poezije Stigme svagdana. Ovo mu je četvrto izdano djelo uz Kasnu molitvu prstiju(1999.), Zvizdu (2007) te zavičajni riječnik Studenački riječnik (2008.).Ivan je urednik više knjiga i zbornika poezije. Zastupljen je u nekoliko suvremenih antologija hrvatskog pjesništva. U mjesecu prosincu 2010. godine Upravni odbor DHK prihvatio je prijedlog posebnog Povjerenstva da primi kao svojega novoga člana književnika (pjesnika, prevoditelja, urednika itd.) Studenčanina Ivana Babića (Ljilju), koji živi i radi u Zagrebu.
Franjo Nagulov: Razigrani spokoj – kritički uvid u zbirku poezije Stigme svagdana Ivana Babića .„Već prvom pjesmom ove zbirke Lakoća postojanja Babić, naime, daje poveznicu na ono što u daljnjim fazama rukopisa slijedi – transferirajući predodžbu velikoga u pojam istoga (koliko god to nespretno zvučalo), podižući ljudsko na razinu nebeskoga metaforičkim spuštanjem Neba na Zemlju, detektirajući Svemir kao integrativni dio svakoga od nas, barem u onoj mjeri u kojoj je svatko od nas integrativni dio Svemira. …ovdje je uočiti zanos duhovne poezije kojim je realizirana, što je kod Babića osobito impresivno, postmodernistički detektirana ravnopravnost duha i tijela, a čime je postavljen vrlo neugodan kontragard ideji o tijelu kao sluzi duha, a samim tim i, što neorenesansno, što esteticistički, o makar dvodimenzionalnosti one ljudske osobitosti. Zaključno, udruga Jutro poezije ljubitelje je poezije počastila još jednim iznimnim naslovom koji karakterizira permanentna stilska osjetljivost, vidljivo zanatsko umijeće, ali i emocionalni predznak koji danom tekstu pridaje danas ne toliko čestu, samim tim i vrlo izazovnu neoromantičarsku notu na tragu osjećajne pričljivosti pjesnika čija je pojavnost bila rubna te kao takva lišena važećih poetičkih pravila igre. (odlomci iz teksta objavljenog na 3. programu Hrvatskog radija u listopadu 2011.)
