U četvrtak, 04. kolovoza 2016. održana je tribina u auli školske dvorane u Lovreću pod nazivom „Demografska katastrofa u Hrvatskoj – uzroci i posljedice“. Tribini je nazočilo 50-ak gostiju, a sudjelovala su tri predavača. Prvi je govorio magistar povijesti i arhivistike Radoslav Zaradić, koji je u svom izlaganju dao prikaz demografskih prilika Imotske krajine u posljednjih stotinjak godina. Brojke koje je iznio alarmantne su. Sredinom 20. stoljeća područje današnje Općine Lovreć brojila najviše stanovnika u Imotskoj krajini, da bi danas bila jedna od najsiromašnijih u demografskom aspektu. Usporedbe radi, postotni udio broja djece najranije dobi dvostruko je veći danas u gradu Imotskom nego u Općini Lovreć, dok je udio broja ljudi starije životne dobi premašio dvije znamenke i kreće se oko 12%, a u gradu Imotskom je taj broj dvostruko manji. Međutim, prema procjenama, Imotska krajina će do 2051. izgubiti gotovo trećinu svoga sadašnjeg broja stanovnika i to je trend koji već prilično dugo traje. Dakle, ne radi se ovdje samo o simptomu naše općine nego čitave Imotske krajine, ali i puno šire, Dalmatinske zagore kao cjeline, a onda i Hrvatske.
Da je naš kutak Lijepe naše samo dio u široj hrvatskoj demografskoj slici potvrdilo je izlaganje prof. Anđelka Akrapa, profesora na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Njegov dio izlaganja, pod nazivom „Demografska pustoš u Hrvatskoj“ zorno nam je pokazao, osobito preko grafikona, da je pad broja stanovnika u Hrvatskoj proces koji je već dugo prisutan. Toliko je već prisutan da prof. Akrap odbacuje teze da je Domovinski rat prekretnica u tom procesu i vraća se još tridesetak godina unazad, dakle radi se o 60-im i 70-im godinama 20. stoljeća. Procjena broja stanovnika Hrvatske za 2051. godinu slična je onoj za Imotsku krajinu: osjetan pad broja stanovnika, s današnjih 4,2 na oko 3 milijuna. wordpress Mogla se čuti i kritika prof. Akrapa o upravnoj reformi, dakle o ukidanju općina i županija, a suština kritike je u tome što bez obzira na smanjenje broja jedinica lokalne ili regionalne uprave ne dolazi do povećanja broja stanovnika. Dakle, ključ oporavka države, u svakom pogledu, je povećanje broja stanovnika. U tom duhu govorio je i Ante Babić, zamjenik ministrice socijalne politike i mladih.
Babić je svoj dio izlaganja nazvao „Reforma svih reformi – demografija“.
Odmah je istaknuo da su od izuzetne važnosti i sve ostale reforme za koje čujemo putem medija (reforma zdravstva, školstva, porezna reforma itd.), ali je iznad svih tih reformi po važnosti upravo demografska. Odgovor na pitanje zašto je demografska važnija od svih vrlo je jednostavan: kome raditi sve ostale reforme ako ne bude stanovništva koje će uživati u uslugama države. Zato je važno da država osmisli i ponudi ne samo kratkoročna rješenja za ovaj problem, nego dugoročnu strategiju kojom će revitalizirati samu sebe kroz demografsku obnovu. U takvu jednu demografsku obnovu država bi trebala uzeti u obzir kako stanovnike u Hrvatskoj, tako i mnogobrojnu hrvatsku dijasporu koja je izniman demografski bazen koji je praktički neiskorišten. Privlačenjem raseljenih Hrvata nazad u Domovinu mora biti jedan od ključnih stavki u demografskoj politici Republike Hrvatske.
Još se štošta zanimljivoga moglo čuti, o svjetskim demografskim trendovima, o aktualnoj migrantskoj krizi, o mogućim budućim velikim migracijama svjetskog stanovništva itd. Ali svakako poruka koje se trebala izvući iz ovih izlaganja je da je čovjekova najbolja „investicija“ njegova obitelj, njegova djeca.
