Ljudi se poznaju u muci i nevolji. Kod nas ne treba puno pozivati ljudi. Oni se sami nude i solidariziraju. Ovih tjedan dana primili smo bezbroj poziva onih koji žele pomoći nudeći se 24 sata.
Svima u ime svih veliko i ljudsko hvala.Svima kojima je bila potrebna pomoć nastojali smo da ne budu uskraćeni. Na žalost nije moguće uvijek napraviti sve. Žao nam je što u ovom trenutku ne možemo očistiti put kroz Jurčeviće, Šakiće i Glavicu jer su smetovi veliki a prostor za manipulaciju mehanizacije sužen.
Sutra bismo trebali dobiti frezu za čišćenje i ovih puteve.Djelatnici koji čiste ceste rade nadljudskim naporima i po petnaest sati. Na žalost oni koji dolaze na ispomoć ne poznavajući naše ceste i sami se nađu u problemima.Iako je za vikend predviđeno pogoršanje vremena želja nam je da se stanovnici opskrbe namirnicima i da budu strpljivi do prvog čišćenja.
Kod našega Ante-Tonća Marasa zvanog Brzi ništa nije bilo nemoguće. Uz osnovne namirnice mogao se uzeti plin, nafta, benzina za agregate, lijekovi za djecu i odrasle. Ništa mu nije bilo teško. Dežurao je 24 sata.On je pravi spasitelj u ovakvim prilikama i utjeha i putokaz mnogima da sve što se radi iz ljubavi ostavlja dubok trag u budućnosti i podstrek pokoljenjima.Naš Brzi je svijetlo na krjau tunela mnogima. On ne pita imate li ?On nesebično daje i pomaže.
Našim lovcima Stipku, Joki i drugima također dugujemo zahvalnosti jer ni Jure, ni Mara, ni Mišo, ni don Ivan,ni Vinka, ni naša Nada nisu ostali bez namirnica ili ne očišćena snijega ispred svojih vrata ili ne daj Bože bez ogrijeva.
To je veličina koja nadilazi ljudsku potrebu i želju za dokazivanjem. To je prva božja zapovijed koja je na majčinim grudima uronjena u naša srca. Jer što je život već igra u kojoj dobro mora pobijediti jer na zlo nas nitko nije pripremao.