Povijest Studenaca – od prapovijesti do suvremenosti

Studenci imaju bogatu i dugu povijest koja seže još u prapovijesno doba, o čemu svjedoče ostaci gomila i gradina pronađeni na ovom području. Brojni nalazi iz brončanog i željeznog doba, koje su prikupili arheolozi amateri i pohranjeni u Arheološkom muzeju u Splitu, potvrđuju važnost Studenaca kroz povijest. Među prvim darovateljima tih predmeta bio je učitelj, književnik i političar Josip Bilić Džakula, koji je održavao bliske veze s don Franjom Bulićem, istaknutim hrvatskim arheologom.

Rimljani i Iliri također su ostavili značajne tragove, poput ostataka žrtvenika na brdu Jova, koje je ime najvjerojatnije dobilo po rimskom božanstvu Jupiteru (Jovis), što upućuje na obrednu ulogu tog mjesta. Osim Jove, poznate su i gradine na sjeveru zaseoka Šakići, te Mala i Velika Gradina, gdje su pronađeni arheološki nalazi koji potvrđuju da su Studenci bili važno delmatsko uporište već od starog željeznog doba. Ove gradine i danas imaju važnu ulogu u lokalnim obredima i blagoslovima polja.

Na području Studenaca sačuvane su nekropole sa stećcima – srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima s reljefnim križevima i drugim ukrasima. Najveća takva nekropola nalazi se na lokalitetu zvanom Stećci, nedaleko od izvora Zvizda. Stećci su smješteni uz putove, izvore pitke vode i rubove polja, a njihova prisutnost svjedoči o značajnoj srednjovjekovnoj zajednici.

U povijesnim izvorima, darovnica ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II. iz 1210. godine spominje naselje Sutozel, za koje povjesničari smatraju da se odnosi na Studence ili njihovu staru satulijsku verziju naziva.

Najteže razdoblje u povijesti Studenaca bila je 224 godine turske okupacije. Tijekom Venecijanskog rata protiv Turaka (1683.–1699.) došlo je do velikih seoba stanovništva prema područjima poput Vinišća, Kučića, Slimena i Brela. Kraj 18. i početak 19. stoljeća obilježen je brojnim promjenama vlasti i burama na ovom području, koje je tada bilo dio Mletačke Dalmacije.

Važan pomak dogodio se 1867. godine, otvaranjem prve seoske škole u Imotskoj krajini upravo na Studencima. Prvi učitelj bio je domaći Ivan Udiljak Šuvelić, a već 1885. godine među pet domaćih učitelja Imotske krajine, dva su bila iz Studenaca – Ivan Udiljak i Josip Bilić Džakula.

U dvadesetom stoljeću Studenci su prošli kroz burna vremena dva svjetska rata. U Prvom svjetskom ratu mnogi su dali svoje živote na talijanskim bojišnicama, a u Drugom svjetskom ratu i poraću stradalo je 206 mještana, od kojih je preko 70 % bilo mlađe od 35 godina. Komunistička vlast je nakon rata pokušavala sustavno uništiti povijesni i vjerski identitet, ali ga nije uspjela zatrti. To je vidljivo kroz velik broj branitelja Domovinskog rata i duhovnih zvanja koji i danas čuvaju baštinu i vjeru Studenaca.