Kraći povijesni pregled
Osnovna škola STUDENCI ima bogatu kulturno-prosvjetnu prošlost. Počela je radom davne 1867. godine odlukom carskog i Kraljevskog Pokrajinsko-učionskog vijeća u Zadru.
Godine (2001.) bila je 134-ta obljetnica njezinog postojanja. To je bila prva pučka seoska škola na području Imotske krajine, a druga uopće, jer prva je bila u Imotskom. Zaslugu za otvaranje ove škole ima mjesni prosvjetitelj i domoljub fra Anđeo Udiljak, ne samo u Studencima, gdje je i rođen, nego i u svim mjestima svojega župnikovanja (Proložac, Ričice, Lovreć, Runovići) otvarao je škole i opismenjavao puk, znajući da samo pismeni i prosvijećeni mogu ostati i opstati na ovim surovim prostorima, izloženi političkoj vjetrometini i inim utjecajima. Prvim učiteljem u Studencima bijaše njegov sinovac Ivan Udiljak – Šuvelić koji završi gimnaziju u Rijeci, a učiteljski tečaj u Sinju i Zadru. Još od 1861.godine opismenjavao je Studenčane u svojoj privatnoj (trivijalnoj ) školi, a njegova potvrda o opismenjavanju je imala težinu javne isprave. Razumije se da je u početku to bila samo jednorazredna mješovita škola. Ilustracije radi, prema izvešću nazornika državnih pučkih-osnovnih škola u kotaru Imotski od 21. listopada 1869. godine, broj: 2310 za godine 1865-66-67. stoji ” da je na Studencima 1867. godine dužno pohađati školu : 121 dječak i 127 djevojčica. Redovito pohađa nastavu 47 dječaka i 47 djevojčica”. To je impozantna brojka ako bismo usporedili s današnjim brojem učenika.
Osnovna škola STUDENCI ima bogatu kulturno-prosvjetnu prošlost. Počela je radom davne 1867. godine odlukom carskog i Kraljevskog Pokrajinsko-učionskog vijeća u Zadru.
Godine (2001.) bila je 134-ta obljetnica njezinog postojanja. To je bila prva pučka seoska škola na području Imotske krajine, a druga uopće, jer prva je bila u Imotskom. Zaslugu za otvaranje ove škole ima mjesni prosvjetitelj i domoljub fra Anđeo Udiljak, ne samo u Studencima, gdje je i rođen, nego i u svim mjestima svojega župnikovanja (Proložac, Ričice, Lovreć, Runovići) otvarao je škole i opismenjavao puk, znajući da samo pismeni i prosvijećeni mogu ostati i opstati na ovim surovim prostorima, izloženi političkoj vjetrometini i inim utjecajima. Prvim učiteljem u Studencima bijaše njegov sinovac Ivan Udiljak – Šuvelić koji završi gimnaziju u Rijeci, a učiteljski tečaj u Sinju i Zadru. Još od 1861.godine opismenjavao je Studenčane u svojoj privatnoj (trivijalnoj ) školi, a njegova potvrda o opismenjavanju je imala težinu javne isprave. Razumije se da je u početku to bila samo jednorazredna mješovita škola. Ilustracije radi, prema izvešću nazornika državnih pučkih-osnovnih škola u kotaru Imotski od 21. listopada 1869. godine, broj: 2310 za godine 1865-66-67. stoji ” da je na Studencima 1867. godine dužno pohađati školu : 121 dječak i 127 djevojčica. Redovito pohađa nastavu 47 dječaka i 47 djevojčica”. To je impozantna brojka ako bismo usporedili s današnjim brojem učenika.
Od tada pa do danas škola djeluje kontinuirano s manjim prekidima za vrijeme I. i II. Svjetskog rata. Škola je mijenjala učitelje i programe, oblike rada i gospodare, ali je uvijek ( i danas) ostala stožer kulturno-prosvjetnog života u ovom selu. Već sam naveo da je škola u početku bila jednogodišnja, razvija se u četverogodišnju i šestogodišnju, da bi od školske 1955/56. godine postala osmogodišnja. Takvu organizaciju zadržala je do sada.
Ovaj kratki povijesni pregled razvitka ove škole govori da imamo bogatu prosvjetnu tradiciju kojom se možemo ponositi i po čemu smo prepoznatljivi. Ovakvim prosvjetnim postignućem mogle bi se dičiti i razvijenije sredine od naše.
Ovaj kratki povijesni pregled razvitka ove škole govori da imamo bogatu prosvjetnu tradiciju kojom se možemo ponositi i po čemu smo prepoznatljivi. Ovakvim prosvjetnim postignućem mogle bi se dičiti i razvijenije sredine od naše.
Današnje stanje
Zbog ekonomskih, a katkad i političkih razloga, Studenčani se raseliše diljem Lijepe naše, Europe i svijeta. Stoga u Studencima nastavu pohađa 40 učenika od I-VIII. razreda, prije četrdesetak godina bilo ih je nešto manje od 400. Nerazumno iseljavanje stanovništva je dovelo do toga da je danas ovako mali broj učenika.
Zbog ekonomskih, a katkad i političkih razloga, Studenčani se raseliše diljem Lijepe naše, Europe i svijeta. Stoga u Studencima nastavu pohađa 40 učenika od I-VIII. razreda, prije četrdesetak godina bilo ih je nešto manje od 400. Nerazumno iseljavanje stanovništva je dovelo do toga da je danas ovako mali broj učenika.
Zbog toga, a i zbog ispunjavanja drugih kriterija, naša škola je proglašena malom gorskom školom ( 700 m Nadmorske visine) Odlukom Ministarstva prosvjete i športa republike Hrvatske, klasa :602-02/94-01-242, Ur.broj:532-02-1/5-59-01 od 30. ožujka 1995.godine. U posljednje 2-3 godine broj novorođene djece se povećava pa budućnost ove škole ne bi smjela biti upitna. Broj djelatnika u našoj školi je 18 i svećenik koji predaje vjeronauk s pola radnog vremena. Uposleno je 9 učitelja, po jedan administrativno-računovodstveni djelatnik, majstor škole i spremačica, te fra Jakov Begonja, župnik koji predaje vjeronauk. Kvalifikacijska struktura učitelja zadovoljava. Prosječno radno iskustvo iznosi preko 25 godina.
Djelatnici u Osnovnoj školi STUDENCI su:
- Ante Češljar,dipl.ing,VII stupanj ravnatelj
- Marina Bilić, tajnica škole i knjigovođa, IV stupanj
- Katarina Vrca, učiteljica razredne nastave, VII stupanj
- Matija Madunić, učiteljica razredne nastave, VII stupanj
- Nedjeljko Bilić-Centić, učitelj hrvatskog jezika i književnosti, VI stupanj
- Hrvoje Ćatipović, VII stupanj -informatičar
- Marija Marinković, muzički pedagog
- Ivana Mandić, Učitelj matematike, VI stupanj
- Jelena Žužul, učiteljica biologije
- Ana Tomašević ,kemije, VI stupanj
- Petar Elez, učitelj fizike i tehničke kulture, VI stupanj
- Zdenka Bilić-Centić, učiteljica povijesti i zemljopisa, VI stupanj
- Branimir Poljak predaje vjeronauk, VII stupanj
- Jelena Pavić, profesor njemačkog jezika, VII stupanj
- Marijan Udiljak,profesor TZK, VII stupanj
- Tihana Ivković,profesor engleskog jezika, VII stupanj
- Sanja Stipanović, likovna kultura
- Mirko Rimac, pedagog
- Mirko Babić, majstor škole
- Ljubica Udiljak, spremačica.
Prostorni uvjeti
Od osnutka ove škole pa sve do 1935. godine nastava se odvijala u privatnim kućama. Prva je bila u Antunovića kući-Podgreda i to 8 godina, a zatim se preselila u Jelačića kuću, u središtu Studenaca, i bila 8 godina. Iz Jeličića kuće seli se u Alibegovac 1878. godine. Zna se da je škola selila još u Stanića kuću- Drage i u Grpčevu kuću-Dvorine, ali se ne zna po koliko je godina radila u navedenim kućama. Zbog skučenog prostora i problema oko seljakanja škole, Studenčani odlučiše podići šklosku zgradu. Gradnja je započela 1934. godine, a prve učenike je primila školske godine 1936/37. godine. To je kamena građevina, jedna od najljepših školskih objekata u Imotskoj krajini u to vrijeme. Za vrijeme II: svjetskog rata, 1943. godine, bila je zapaljena od talijanskih fašista. Ostali su samo goli zidovi jer je sav inventar izgorio kao i pedagoška i školska dokumentacija. Tako su nestali pisani dokumenti o povijesnom razvitku ove škole. Obnovljena je 1947. godine, a u njoj se održava nastava od školske 1948/49 godine. Kako su radovi izvođeni na brzinu, a materijal bi nekvalitetan, već 1969. godine trebalo je izvršiti rekonstrukciju i adaptaciju školske zgrade. Postavljene su betonske međukatne konstrukcije, izgrađen je ravni krov, a dobilo se 6 učionica. Takva školska zgrada je odgovarala svrsi. Međutim, drveni prozori na južnom krilu zgrade ubrzo su propali pa se 1982. godine mijenjaju i to od PVC materijala.
U školskoj godini 2001/02. godine instalirano je centralno grijanje na lož-ulje, postavljeno drveno krovište s crijepom i izmijenjeno prozore na sjevernom krilu zgrade.
Ministarstvo prosvjete i športa republike Hrvatske je za to osiguralo sredstva. Tako će se ponovo vratiti vanjski izgled škole kakav je bio prilikom gradnje ( 135.god.) za kojim čeznu svi stariji Studenčani.
Od osnutka ove škole pa sve do 1935. godine nastava se odvijala u privatnim kućama. Prva je bila u Antunovića kući-Podgreda i to 8 godina, a zatim se preselila u Jelačića kuću, u središtu Studenaca, i bila 8 godina. Iz Jeličića kuće seli se u Alibegovac 1878. godine. Zna se da je škola selila još u Stanića kuću- Drage i u Grpčevu kuću-Dvorine, ali se ne zna po koliko je godina radila u navedenim kućama. Zbog skučenog prostora i problema oko seljakanja škole, Studenčani odlučiše podići šklosku zgradu. Gradnja je započela 1934. godine, a prve učenike je primila školske godine 1936/37. godine. To je kamena građevina, jedna od najljepših školskih objekata u Imotskoj krajini u to vrijeme. Za vrijeme II: svjetskog rata, 1943. godine, bila je zapaljena od talijanskih fašista. Ostali su samo goli zidovi jer je sav inventar izgorio kao i pedagoška i školska dokumentacija. Tako su nestali pisani dokumenti o povijesnom razvitku ove škole. Obnovljena je 1947. godine, a u njoj se održava nastava od školske 1948/49 godine. Kako su radovi izvođeni na brzinu, a materijal bi nekvalitetan, već 1969. godine trebalo je izvršiti rekonstrukciju i adaptaciju školske zgrade. Postavljene su betonske međukatne konstrukcije, izgrađen je ravni krov, a dobilo se 6 učionica. Takva školska zgrada je odgovarala svrsi. Međutim, drveni prozori na južnom krilu zgrade ubrzo su propali pa se 1982. godine mijenjaju i to od PVC materijala.
U školskoj godini 2001/02. godine instalirano je centralno grijanje na lož-ulje, postavljeno drveno krovište s crijepom i izmijenjeno prozore na sjevernom krilu zgrade.
Ministarstvo prosvjete i športa republike Hrvatske je za to osiguralo sredstva. Tako će se ponovo vratiti vanjski izgled škole kakav je bio prilikom gradnje ( 135.god.) za kojim čeznu svi stariji Studenčani.
Posebnosti bitne za prepoznatljivost škole
Ima nekoliko elemenata po kojima smo prepoznatljivi i koji nam daju posebna obilježja:
Ima nekoliko elemenata po kojima smo prepoznatljivi i koji nam daju posebna obilježja:
- Najveći naš ponos je 134 godine djelovanja što našu školu svrstava u sam vrh prosvjetnog djelovanja u republici Hrvatskoj. Što je to značilo za malu seosku sredinu prije 13 desetljeća nije potrebno ni govoriti. Kroz ovu školu su prošle mnoge generacije odgojenika koje su u nastavku školovanja postigle zavdne rezultate. Tako, u ovoj školi su stjecali svoja prva znanja : 14 doktora i magistara znanosti, preko 150 stručnjaka s visokom i višom sručnom spremom ( profesora, inženjera, ekonomista, pravnika, liječnika, stomatologa, politologa, svećenika, agronoma, kemičara, novinara, nastavnika itd.)i preko 300 sa završenom srednjom školom različitih struka.
- Naš škloski list “TRATINČICA” je izlazio više od 10 godina. Trenutačno ne izlazi zbog financijskih i inih poteškoća , ali se nadamo ponovo ga pokrenuti.
- Prije nekoliko godina imali smo i učeničku zadrugu koja se bavila pčelarstvom. Kada se dogodio pomor pčela više je nismo bili u stanju pokrenuti.
- Sve veća briga za okoliš i djelovanje na ekološku svijest učenika kao i skrb za higijensko-sanitarne uvjete u školskim prostorima.
- Naši učenici su sudjelovali na raznim natjecanjima, a istakli bismo:
- četiri puta smo bili na smotri “LIDRANO” na republičkoj razini
- Dva puta na natjecanju iz matematike u okviru Pokreta “ZNANOST MLADIMA”, također na republičkoj razini
- Dva puta na natjecanju iz biologije , također u okviru Pokreta “ZNANOST MLADIMA” na republičkoj razinii
- Naš odgojno-obrazovni slogan je:
” RED, RAD I ODGOVORNOST.
NIŠTA NIJE TAKO DOBRO DA NE MOŽE BITI BOLJE!”
Školski Kurikulum 2010./2011.:
