Trideset i pet Imotskih sinova ostavilo je svoje mlade živote u dubrovačkom zaleđu, braneći Dubrovnik, svoju zemlju Hrvatsku od neprijatelja.Na ovome Dubrovačkom kršu svoje živote ostavilo je i dvoje sokolova iz naše Općine. To su: Vladimir Vuković i Joško novović-Tuta. Obadvojica u oslobađanju Golubova kamena.Na svečanoj komemoraciji u organizaciji Društva Imoćana iz Dubrovnika odazvale su se sve institucije koje već sedamnaestu godinu za redom obilježavaju 4.7., kao povijesni dna za dubrovnik u njegovu oslobođenju.
U znak zahvalnosti vijence su položile sve Udruge proizišle iz Domovinskog rata, grad Dubrovnik i županija Dubrovačko-neretvanska, sve općine Imotske krajine i grad ImotskiSprovodni obred vodili su fra Zoran Kutleša, gvardijan Imotskog samostana i fra Dinko Bošnjak, a svetu misu Zadušnicu predvodio je gvardijan samostana Male braće u Dubrovniku dr. fra Stipe Nosić.Biranim riječima s osjećajima dužnog poštovanja fra Stipe je govorio o mladim životima kao zalogu za našu budućnost. „Tko zna, da nije bilo ovih kršnih i hrabrih momaka, možda bi smo i dan danas ovdje imali kontrolne točke s međunarodnim snagama. Tražeći utjehu u gospodinu, njima ostajemo viječno zahvalni“-rekao je fra Stipe.
Na kraju misnoga slavlja u ime Imotske krajine fra Zoran je još jednom posvijestio:“ da nevino prolivena krv u Duborvačkom zaleđu ne vapi za osvetom već opominje Hrvate da ne zaborave tko su, odakle su i kamo idu? Neka ovo sveto mjesto za nas imoćane svake godine posjećuje sve više hodočasnika“.
